Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Da li su javne institucije pristupačne svima?
(Dnevnik) - Da li je Novi Sad pravljen po meri svih građana i koliko su njegove javne institucije prilagođene svima, pokušali smo da saznamo u Novosadskom udruženju studenata s invaliditetom (NSUSI) i Centru za psihosocijalnu podršku osobama sa invaliditetom “Živeti uspravno” (CŽU). - Pristupačnost ne treba smatrati samo arhitektonskom, fizičkom barijerom, to je i dostupnost informacija, pristup uslugama, institucijama, komunikaciji.
Pristupačno ne znači prilagođeno osobama s invaliditetom, već svim ljudima po principu univerzalnog dizajna, dakle starijim ljudima, maloj deci, ljudima koji nose težak teret, gojaznim osobama, roditeljima koji guraju kolica... Kada se kaže “osoba s invaliditetom” svi misle na osobu u invalidskim kolicima, izgradi se rampa na ulazu u instituciju i smatra se da je time problem rešen - kaže koordinator projekta za pristupačnost u centru “Živeti uspravno” Miodrag Počuč.
Kultura i obrazovanje kao „nemoguća misija”
- Oko 90 odsto novosadskih osnovnih i srednjih škola nisu prilagođene osobama s invaliditetom, ili imaju samo rampu na ulazu, a nemaju prilagođen toalet i sl. Obrazovanje deteta postaje napor koji iziskuje mnogo novca, energije i vremena roditelja. Kad su fakulteti u pitanju, na Filozofskom fakultetu i Fakultetu tehničkih nauka postoje rampe i toaleti pristupačni osobama s invaliditetom, ali lift nije odgovarajući, a na FTN-u ni ne postoji. No, s ostalim visokoškolskim ustanovama situacija je još gora. Pravni fakultet studira najviše studenata s invaliditetom, a ironično je da upravo na njemu ništa nije prilagođeno ovoj populaciji. Žalosno je da takve stvari utiču na izbor fakulteta koji će osoba upisati, a i tokom pohađanja potrebna joj je stalna asistencija. Učionice su nepristupačne, kao i seminarske biblioteke. Slepim osobama nepristupačna je literatura, jer postoji izuzetno mali broj knjiga na brajevoj azbuci ili u audio formatu - izjavila je za naš list Milesa Milinković iz Novosadskog udruženja studenata s invaliditetom.
Od institucija kulture samo Srpsko narodno pozorište ima rampu, ali kako su naši sagovornici naglasili, ni ona nije po standardima, a i kada se uđe u pozorište, kako kažu, “dalje ne možeš“. Od studentskih domova osobama s invaliditetom prilagođen je samo “Slobodan Bajić” sa 18 adaptiranih soba u prizemlju, a ostali nemaju čak ni prilaznu rampu.
- Ne projektuje se planski, sistemski, već samo da bi se stekli politički poeni. Te rampe su specijalizovane samo za mali broj ljudi (u našem gradu ima između 200 i 250 korisnika invalidskih kolica), rampe koje se grade nisu po standardima, koštaju oko 20.000 evra i npr. slepim osobama ili osobama koje koriste štake one su nepremostiva barijera, čak i osobe u kolicima imaju poteškoća da ih koriste, pa je tako novac uzalud potrošen. Nagib rampi je strm i osoba ne može da se popne uz njih bez pomoći druge osobe. Oko 3.500 gluvih osoba živi u Novom Sadu, a ništa im nije prilagođeno, veoma je naporna komunikacija na šalterima u javnim ustanovama jer službenice “pričaju sebi u bradu”. U Službi za zapošljavanje, na primer, postoje računari na kojima može da se pogleda koja su radna mesta slobodna, ali je to onemogućeno slepim osobama, jer ne postoje čitači za slepe osobe - objasnio je Počuč.
Prema merilima univerzalnog dizajna, ni jedna javna institucija u gradu nije pristupačna svima. Prilagođeni svim potrebama su jedino tržni centri poput “Merkatora” i “Bazara”, a poražavajuća činjenica je da ni jedna zdravstvena ili obrazovna ustanova to nije, saznajemo u “Živeti uspravno”. An. P.