Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Jedina šansa objavljivanje radova u međunarodnim časopisima
(Danas) - Dominacija istraživačkih univerziteta iz Sjedinjenih Američkih Država. U Srbiji doktorati decenijama deljeni „šakom i kapom“ . Akreditacije će utvrditi ko će moći da organizuje doktorske studije.
Jedini način da se Univerzitet u Beogradu nađe na takozvanoj šangajskoj listi, koja rangira 500 najboljih visokoškolskih institucija na svetu, jeste da se poveća broj naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima sa liste SCI.
Rektor Beogradskog univerziteta prof. dr Branko Kovačević, ukoliko se drugi put bude kandidovao na tu funkciju, imaće u svom programu osnovni cilj da uvede naš najstariji univerzitet među 500 najboljih, ističe u razgovoru za Danas prof. dr Dušan Teodorović, prorektor za nauku Univerziteta u Beogradu.
Pomenutu rang-listu svake godine objavljuje šangajski univerzitet Jiao Tong, koja se bazira na nekoliko pokazatelja akademskog i istraživačkog uspeha: broju diplomiranih studenata i profesora koji su dobitnici Nobelove nagrade ili Fildsove medalje (ekvivalent Nobelovoj nagradi za matematiku), zatim prema broju istraživača čiji su radovi često citirani u naučnim publikacijama, broju članaka objavljenih u najprestižnijim časopisima Nejčr i Sajens i broju publikacija u međunarodnim časopisima sa SCI liste.
Neprikosnoveni Harvard
Ove godine, kao i prethodne, najbolja tri univerziteta na svetu su američka: Harvard, Stenford i Berkli. Među prvih 20 univerziteta, samo tri nisu iz SAD. Britanski Kembridžje četvrti, Oksford je na desetom mestu, a Univerzitet u Tokiju na 19. Među stotinu najboljih univerziteta našli su se 34 evropska, 58 američkih (od čega je četiri kanadskih, a ostatak iz SAD), četiri japanska, tri australijska i jedan izraelski. Jedini univerzitet iz bivše Jugoslavije koji se nalazi na listi je ljubljanski.
Ističući da je šangajsku listu prihvatila akademska javnost u svetu kao jednu od najrespektabilnijih, prorektor Dušan Teodorovićnaglašava da treba praviti razliku između dve vrste univerziteta.
- Svuda u svetu postoje istraživački univerziteti, kojima je jedan od glavnih zadataka razvoj nauke i to su najjače naučne institucije. Druga vrsta su manji univerziteti na kojima se mladi školuju i dobijaju zvanje bečelor, a često na tim univerzitetima ne može da se odbrani doktorska disertacija. Srbija mora da ima bar jedan istraživački univerzitet, a po našem mišljenju to mora da bude Beogradski, jer je najveći, najstariji i nabolji. Nije sporno da treba da postoje i manji univerziteti koji su značajni za regionalni razvoj, ali oni ne mogu da se bave vrhunskim istraživanjima, jer nemaju ni potencijal, ni kadrove. Univerzitet u Beogradu jeste istraživački, ali mora da bude još bolji da bi dospeo na listu 500 najboljih u svetu. Teško da možemo očekivati da će naši profesori dobiti Nobelovu nagradu, ali ono gde mi možemo mnogo da doprinesemo jeste publikovanje radova u časopisima sa SCI liste. Svet je ujedinjen oko toga šta je naučni rad i gde se on objavljuje. Ova lista uključuje oko 13.000 naučnih časopisa, od kojih je 11 iz Srbije. Publikovanje radova u međunarodnim časopisima sa SCI liste nije lako, ali nije ni nemoguće. Suština je da mora mnogo da se radi. Jedan broj profesora sa Beogradskog univerziteta publikuje svoje radove u tim časopisima, ali je problem što mnogo veći broj ne objavljuje - ističe prorektor Teodorović.
Inflacija doktoranata
On podseća da je uvođenje kriterijuma za izbor nastavnika u zvanja pokušaj da se Univerzitet u Beogradu uvede među 500 najboljih na poznatoj šangajskoj listi univerziteta. Prema tim kriterijumima, da bi neko bio izabran u zvanje docenta mora bar jednom da objavi rad u nekom od svetski poznatih časopisa, bar tri rada da bi bio izabran za vanrednog profesora, a bar pet za redovnog profesora. Na Univerzitetu u Ljubljani, važi formula 3,6 i 12, što je, prema mišljenju prorektora Teodorovića, put kojim i Srbija treba da ide.
Na domaćim visokoškolskim ustanovama decenijama je bila prisutna praksa da se doktorati dele „kapom i šakom“. Inflacija doktoranata, koji su stekli to zvanje, a nisu objavili nijedan naučni rad u vodećim međunarodnim časopisima sada je otvorila novi problem. Naime, Standardima za akreditaciju studijskih programa, donetim 2006. uveden je standard da budući doktorant mora da publikuje bar jedan rad u časopisima sa SCI liste, a za mentora može da bude izabrana samo osoba koja takođe ispunjava taj kriterijum. Prorektor Teodorovićkaže da ove odredbe izazivaju strahovite otpore na Univerzitetu, ali da Rektorski kolegijum ne želi da popusti i da pristane na bilo kakvu pogodbu, po cenu da ne budu izabrani u sledećem mandatu. Doktorat je, kako kaže, ozbiljan posao od pet godina koji iziskuje posvećenost i naporan rad, a ne nešto što se stiče usput i na svakom mestu.
- Na Univerzitetu u Beogradu postoje velike razlike. Fakulteti poput Farmaceutskog ili Tehnološko-metalurškog nikada nisu došli u situaciju da kažu da neka osoba ne ispunjava kriterijume da bude mentor. Problem je, međutim, što pojedini profesori nisu spremni da napišu da neko ne ispunjava te kriterijume, da tu svoju odluku argumentovano obrazlože i da nose taj „teret“. Mi smo mala sredina, svi se poznaju, ljudi glasaju „za“, iako tako ne misle - ističe Teodorović.
Samo elita
Koji univerziteti će ubuduće moći da organizuju doktorske studije, a na kojima će se samo školovati mladi za zvanje bečelora biće poznato nakon završetka procesa akreditacije visokoškolskih ustanova.
- Pred nama su dva moguća koncepta: jedan da možete da doktorirate uvek, bilo gde i iz bilo čega, a drugi da postavite standarde i da iz pojedinih oblasti možete da doktorirate samo na pojedinim univerzitetima. Komisija za akreditaciju pokušava to da uradi. I tu nema mesta za socijalnu politiku, nju treba da vodi Vlada, a univerzitet mora da se trudi da ima samo najbolje - kategoričan je Teodorović.
Programi stipendiranja
Objašnjavajući zbog čega je na šangajskoj listi najviše univerziteta iz SAD, prorektor Teodorovićkaže da su na američkim visokoškolskim ustanovama mnogo razvijeniji programi stipendiranja doktorskih studija nego u Evropi i da „ozbiljna nauka počiva upravo na doktorantima“. Zbog toga su američki univerziteti uspeli da privuku veliki broj kvalitetnih i ambicioznih mladih ljudi iz Indije i Kine, ali i iz drugih zemalja.
Rang-lista 20 najboljih univerziteta u svetu
1. Harvard
2. Stenford
3. Berkli
4. Kembridž
5. Institut tehnologije Masačusets (MIT)
6. Institut tehnologije Kalifornija
7. Kolumbija
8. Prinston
9. Univerzitet Čikago
10. Oksford
11. Jejl
12. Kornel
13. Univerzitet Kalifornija - Los Anđeles
14. Univerzitet Kalifornija - San Dijego
15. Univerzitet Pensilvanija
16. Univerzitet Vašington - Sijetl
17. Univerzitet Viskonsin - Medison
18. Univerzitet Kalifornija - San Francisko
19. Univerzitet Tokio
20. Univerzitet Džon Hopkins