Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Na dva fakulteta ima najviši prosek ocena
(Blic) - Od najranijeg detinjstva Dejan Rozgić se razlikovao od svojih vršnjaka. Dok su oni slobodno vreme provodili uz fudbal i dečije igre, Dejan se igrao brojevima. Ređao ih, kombinovao, ispitivao... Danas je Dejan Rozgić student završne godine Fizičkog fakulteta sa prosečnom ocenom 10 i Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu sa prosekom 9,77. Planira da po završetku studija nastavi dalje usavršavanje u inostranstvu gde će bratini doktorske teze. Ne može reći koji mu je fakultet draži jer su veoma slični, a čime će se konkretno baviti isključivo zavisi od životnog puta koji će ga spontano usmeriti, nada se na pravu stranu, kao i do sada.
- Samo nemojte da me pitate za recept kada su u pitanju dobre ocene, ili koliko dnevno vremena odvajam za učenje. To uopšte nije ključno za uspeh. I varira. Nekada uopšte ne učim, a nekada satima sedim za računarom, radim projekte, programe... Na fakultetima koje ja pohađam najvažnije je razumevanje i da se redovno ide na predavanja. Ne postoji klasično bubanje teorije. Naprotiv, ili si shvatio ono što profesor prezentuje, ili ne. Meni za sada dobro ide. Volim matematiku i fiziku od detinjstva, tako da je ljubav prema ovim predmetima bila ključna na mom životnom putu - kaže Rozgić i dodaje da je učiteljica Biljana Mijajlović iz osnovne škole u Ivanjici možda i najzaslužnija za put kojim je krenuo.
- Roditelji se nikada nisu mešali kada je u pitanju škola, niti su vršili pritisak na mene šta da učim. Međutim, učiteljica Biljana otkrila je moje sklonosti prema prirodnim naukama i potrudila se da razvije ljubav prema ovim predmetima. Dalje sam sve postizao potpuno sam. Učio sam, vežbao, ali se nikada nisam odricao nekih drugih stvari da bih bio najbolji. Naprotiv, stizao sam sve da uskladim. Najbolji rezultati me prate još iz nižih razreda. Od sedmog razreda osnovne škole bio sam na svim važnijim takmičenjima u zemlji i osvajao prva mesta. Srednju matematičku upisao sam u Beogradu i već u trećoj godinu ostvario sam plasman na Olimpijadu u Južnoj Koreji, a u četvrtoj u Španiji. Sada je zakon drugačiji. Za takve rezultate se dobija od 300.000 do 500.000 dinara. Ja sam tada dobio zahvalnicu - priča Rozgić i veoma iskreno priznaje da mu ipak, više od materijalnog smeta neinteresovanje države za talente poput njega.
- Ovde mi nisu ništa konkretno ponudili, pa ću morati da idem dalje. Preporučili su mi Belgiju, Holandiju, Švajcarsku...Tamo se veoma cene teoretski fizičari i uopšte fakulteti koje studiram. Imam nekoliko drugara koji su odmah nakon srednje škole otišli na Harvard ili Kembridž, i kažu da je znanje sa kojim mi tamo dolazimo izuzetno cenjeno, a i dobro je plaćeno. Nažalost, ovde nije tako. Iskreno, voleo bih da se stvari promene u Srbiji kako bih jednog dana mogao ovde praktično da primenim svoje znanje - priča Rozgić.
Skroman i veoma povučen Dejan Rozgić ipak je omiljen među svojim vršnjacima. Nije sebičan i rado drugima pomaže kada im zapne oko nekog zadatka. Smatra da je u životu sve stvar dobre organizacije. Nikada se ne bi odrekao sitnih životnih zadovoljstava zaradi nekog velikog uspeha.
- Ne znam da li bih pristao da se odreknem muzike, sporta, drugara, devojke kako bih sa druge strane postigao vrhunske rezultate. Dobro je što nisam morao o tome ni da razmišljam. Uvek sam kvalitetno raspoređivao vreme i bilo ga je za sve - kaže Rozgić.
Ovaj talentovani mladić osim ljubavi prema matematici i fizici gaji ljubav i prema košarci. Ne bavi se profesionalno sportom, ali kad god mu to dozvole obaveze igra košarku, tenis, stoni tenis. Muzika ga, kako kaže, oplemenjuje. Uz nju se opušta. Voli Beograd, ali će finansije u ovom teškom vremenu biti presudne na njegovom životnom putu koji će uskoro nastaviti van zemlje.