Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Porodica očekuje pomoć ronilaca
(Dnevnik) - Porodica Darka Devrnje (21), studenta treće godine turizma na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, koji se u petak ujutro okliznuo s keja u Kladovu i utopio u Dunavu, čeka da im se javi da je telo njihovog sina i brata pronađeno u vodama moćne reke. Darkov otac Zdenko je u Kladovu, a u Inđiji, u bloku 65, u stanu broj sedam, majka Zorica i sestra Dunja, rodbina, komšije i prijatelji čekaju i tu poslednju vest, da su ronioci pronašli telo njihovog najdražeg.
Majka Zorica kaže da joj se sin poslednji put javio u četvrtak uveče oko 20 časova, bili su tada u pivnici u Rajcu, bio je veseo i raspoložen. A onda ujutro, kao grom iz vedra neba, stigla je vest da se Darko oko četiri sata, naočigled nekoliko kolega, okliznuo na dunavskom keju i završio u talasima reke.
– Ni sada ne verujem! Darko je bio na stručnoj ekskurziji i ko bi mogao i pretpostaviti da će se desiti tragedija? Ja, u stvari, još uvek i ne znam kako je naš sin izgubio život. Muž je odmah otišao u Kladovo i evo, još uvek je tamo. Čekam da mi javi da li su ronioci ponovo počeli da traže telo našeg Darka. Bili su obustavili potragu jer je voda Dunava i suviše hladna – kaže Zorica.
Od kada su joj javili da je Darko nestao, ne može da se smiri. Ipak, sve očekuje da se možda i pojavi odnekud.
– Kakav je bio moj sin to vam najbolje govori njegov profil na “Fejsbuku”. Koliko je imao prijatelja, simpatizera. Družio se, putovao svugde, voleo je ovaj život...
Sestra Dunja je učenica trećeg razreda Gimnazije u Inđiji. Kaže nam da je njen brat bio dobar student i dobar sportista. Voleo je fudbal, a odnedavno je postao i fudbalski sudija u Sremskoj ligi.
– Voleo je društvo i putovanja, bio je vesele prirode. Na fakultet je putovao svakog dana iz Inđije. Sve mu to nije smetalo da ima prosek osam na studijama, da se druži s vršnjacima i da se bavi fudbalom – govori Dunja kroz suze dok nam pokazuje bratove fotografije s putovanja.
Sestra ne može da poveruje da ga više nema, kaže da joj je bio sve u životu.
– Kad mi je trebao neki savet bio je tu, ako sam imala problem, znao je kako da ga rešim. Sve moje tajne je znao, bio je moj oslonac u životu. A sada... – plače Dunja i gleda u kompjuter na čijem ekranu je Darkova slika iz Dubrovnika, s letovanja od prošle godine.
Komšije iz okolnih stanova su tu da pomognu, a u hodniku zgrade vlada muk i tišina. Marjanovići, Zavišići, Babići, prolaze tiho hodnikom, na pitanje gde je stan porodice Devrnja očima pokazuju na vrata stana broj 14 i tiho kažu da se još ništa ne zna, da je Darko nestao, da telo ovog mladog studenta, očigledno miljenika i komšija, još uvek nije pronađeno u Dunavu.
Tuguju i njegovi vršnjaci, prijatelji, fudbaleri, sudije u Sremskom fudbalskom savezu i svi oni koji su poznavali ovog mladog čoveka, punog životne energije.