Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Prva plata mu je bila 70 maraka
(Blic) - Predaje na fakultetu, piše naučne radove, bavi se sportom i uživa u putovanjima i kuvanju. Život u Srbiji, kako kaže, za njega ima više prednosti od života u bilo kojoj evropskoj prestonici.
Dr Miloš Stojaković, docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, dobitnik je ovogodišnjeg priznanja „Dr Zoran Đinđić” za najboljeg mladog naučnika Vojvodine. Matematika, informatika, nauka i istraživanje su ono čime je oduvek želeo da se bavi.
Miloš je treća generacija porodice matematičara, odličan đak škole „Đorđe Natošević”, pa Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj”. Nizao je uspehe na takmičenjima iz matematike, a jedina takmičenja na kojima nije pobeđivao su ona na kojima nije učestvovao. Paralelno je studirao informatiku i matematiku, zasluženo dobio dve diplome za manje od četiri godine. Matematiku je diplomirao sa prosekom 10, ali je u toku studija informatike dobio i jednu devetku.
- Nikad nijedan ispit nisam poništio, a negde pred kraj treće godine sam dobio tu jednu devetku. Profesor je rekao devet i pitao da li želim da mi upiše ocenu, što sam ja potvrdio - priča dr Miloš Stojaković.
U toku magistarskih studija na Prirodno-matematičkom fakultetu počeo je da se bavi naučnoistraživačkim radom, a magistarski rad „Ekstremni problemi na celobrojnoj mreži” doneo mu je i mesto asistenta na matičnoj katedri. Kako kaže, situacija u nauci je tada bila prilično teška, ali s godinama postaje lakše.
- Prva plata mi je bila oko 70 maraka u to vreme, a nije bilo nikakvih ulaganja u nauku. Situacija u nauci je bila diktirana sankcijama, pa nije bilo ni investicija. Morali smo za sve sami da se snalazimo, a ozbiljan naučni rad podrazumeva putovanja na konferencije i sarađivanje sa inostranim kolegama. Tada sam čuo za preddoktorske studije na Državnom švajcarskom univerzitetu ETN u Cirihu, javio sam se i primljen sam na doktorske studije. Tada se u suštini i otvorio put za naučnoistraživački rad - kaže Stojaković.
Prema njegovim rečima, bavljenje naukom nije onoliko teško koliko ljudi misle, a milion dinara od nagrade „Dr Zoran Đinđić” iskoristiće za dalje usavršavanje.
- Ne treba trošiti reči koliko je ova nagrada izuzetna. Ona predstavlja pravu potvrdu uspeha onoga što sam do sada uradio, ali je isto tako i podstrek za buduća dostignuća. Bavljenje naukom je vrlo specifično jer se vrednuje kvalitet, a ne kvantitet, a jedna od posebnosti je i to što nema vremenskih ograničenja. Gotovo isključivo sarađujem sa kolegama iz inostranstva, a zbog toga i putujem minimum pet-šest puta godišnje. I novac od ove nagrade će se sigurno utrošiti na dostizanje novih ciljeva. Tu je put u Brazil na Univerzitet u Sao Paulu, dve konferencije koje ne propuštam već četiri godine, a biće i za literaturu koja je potrebna meni, ali i mojim studentima - kaže Stojaković.
Kuvanje, skvoš i frizbi
- Nikad nisam bio čovek koji po ceo dan radi ili uči. Oduvek sam imao vremena za druženje i bavljenje sportom. Igrao sam košarku, a sada mi je izuzetno zanimljiv skvoš za koji imam licencu i trenutno sam 12. na rang-listi Skvoš saveza Srbije. Dok sam bio u Švajcarskoj, zavoleo sam i altimejt frizbi, sport koji je kod nas još redak. Ovaj posao mi daje mogućnost i da uživam u putovanjima, a volim i da kuvam za prijatelje - priča dr Miloš Stojaković.