Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Savet glasa tajno
(Dnevnik) - Za rektora Univerziteta u Novom Sadu, s mandatom od 1. oktobra 2009. do 30. septembra 2012. godine, kako “Dnevnik” nezvanično saznaje, predloženo je dvoje kandidata: sadašnja rektorka, prof. dr Radmila Marinković-Nedučin (Tehnološki fakultet) i prof. dr Miroslav Vesković (Prirodno-matematički). Savet Univerziteta izabraće rektora (istovremeno i prorektore koje je predložio) 12. juna tajnim glasanjem.
Kandidate za rektora predlažu nastavno-naučna veća fakulteta u sastavu Univerziteta i stručna veća Senata, iz reda redovnih profesora u radnom odnosu s punim radnim vremenom na fakultetu, a za prorektore predlaže kandidat za rektora, takođe iz redova redovnih profesora, ali oni ne mogu biti s istog fakulteta s kojeg i potencijalni rektor.
Radmila Marinković-Nedučin diplomirala je na Tehnološkom fakultetu UNS-a 1970, gde je završila i postdiplomske studije, doktorirala i razvijala profesionalnu karijeru od asistenta do redovnog profesora u oblastima fizička hemija i kataliza. Usavršavala se i bila na brojnim studijskim boravcima na evropskim, američkim i azijskim univerzitetima. Oblast njenog naučnog rada su kataliza i neorganski materijali, sinteza i karakterizacija katalizatora, starenje katalizatora, kao i keramički materijali. Autor je i koautor 268 naučnih radova, 87 objavljenih u međunarodnim publikacijama, a 70 je izlagala na međunarodnim skupovima, učesnik je više međunarodnih i nacionalnih istraživačkih projekata... Obavljala je više funkcija u akademskoj oblasti, od fakultetskog do republičkog nivoa, a, između ostalog, na Novosadskom univerzitetu bila prorektor za nastavu (2001–2004) i zatim rektor (2004–2006. i 2006–2009). Potpredsednica je Konferencije univerziteta Srbije i Dunavske rektorske konferencije, dobitnica je priznanja OEBS-a “Ličnost godine” za 2007.
Miroslav Vesković diplomu profesora fizike stekao je na novosadskom PMF-u 1981, magistrirao je na Univerzitetu u Zagrebu, a doktorirao na novosadskom PMF-u, gde je prošao put od asistenta do redovnog profesora fizike – nuklearne fizika, fizike elementarnih čestica i medicinske fizike. Na usavršavanju i studijskim boravcima bio je u više navrata u SAD, mnogim evropskim zemljama i Aziji, a duže je boravio u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj, između ostalog na Oksfordu i u Evropskom centru za istraživanja u nuklearnoj fizici CERN u Ženevi. Bavi s istraživanjima retkih nuklearnih procesa, nuklearne strukture, niskofonskom gama-spektroskopijom, zaštitom životne sredine i radiologijom. Ima više od 130 objavljenih naučnih radova u svetskim i domaćim časopisima i međunarodnim konferencijama iz oblasti nuklearne fizike i zaštite od jonizujućeg zračenja, a deo eksperimentalnog rada obavlja s grupama istraživača najuglednijih svetskih nuklearnih centara i laboratorija. Od 1989. obavljao je više različitih funkcija na PMF-u, čiji je dekan bio od 2005. do 2008, prorektor za nauku i razvoj UNS-a od 2002. do 2004. a trenutno je pomoćnik ministra za nauku i tehnološki razvoj.