Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.

Uvek teži zlatnim ciljevima

Objavio Nemanja Srećković, 19. 12. 2010. 22:47

(Dnevnik) - Biografija Damjana Vučurovića za samo 24 godine više je nego impresivna. Nedavno je u samo nedelju dana poneo dva prestižna priznanja – proglašen je za najboljeg studenta
Univerziteta u Novom Sadu u 2009/10, za šta će mu sutra biti uručena Nagrada Vlade Vojvodine, a već mu je dobio Godišnju nagradu Srpskog hemijskog društva, čiji je član time i postao.

Između gimnazijskih dana u rodnoj Senti i poslednjih priznanja ređale su se nagrade iz hemije, matematike, stranih jezika i sporta, a pored toga što je najbolji diplomirani student UNS-a, Damjan je najbolji student u istoriji novosadskog Tehnološkog fakulteta (osnovanog 1959), koji je zvaršio godinu dana ranije i sa svim desetkama. Tu je sada na prvoj godini doktorskih studija, a od 2008. mentor je mlađim kolegama.

– Presrećan sam što sam nosilac ovako značajnih nagrada – kaže za „Dnevnik“ Damjan Vučurović. – Veoma sam ponosan na sve nagrade koje sam do sada osvojio, a poslednje dve mi posebno znače.

Proglašenje za najboljeg studenta Univerziteta u Novom Sad predstavlja krunu mog dosadašnjeg studiranja. To je vrhunac koji se može postići na osnovnim sudijama u Srbiji. Svi misle da je prosek 10 moguć jedino ako sediš i učiš po deset sati dnevno, ali tajna je u redovnim odlascima na fakultet, redovnom radu, istrajnosti, upornosti i, naravno, da studirate ono što volite. Dobra organizacija je ključ svega. Tako da u mom životu ništa nije trpelo zbog učenja. Izlazio sam, družio se, bavio sportom. Ove jeseni upisao je doktorske studije na studijskom programu Biotehnologija, pa ga pitamo od kada datira njegova ljubav prema hemiji i zašto je izabrao baš tu oblast.

– Interesovanje za hemiju, odnosno prirodne nauke, pojavilo se još u osnovnoj školi i gimnaziji, koje sam završio u svom rodnom mestu, Senti – veli Damjan. – Studijski program Biotehnologija, modul biohemijsko inženjerstvo na novosadskom Tehnološkom fakultetu me je zainteresovao time što se na ovom smeru mikroorganizmi, za koje se smatra da su samo nešto negativno za našu okolinu, koriste u prizvodnji bioetanola, biogasa, alkoholnih pića, prehrambenih i farmaceutskih proizvoda kao i obradu otpadnih voda.

Nakon završenih osnovnih studija odlučio sam da u tom smeru nastavim i doktorske studije. Smatram da je to oblast za koju u našoj zemlji ima velikog potencijala, ali se moraju uložiti znatni napori. Nadam se da ću svojom doktorskom disertacijom, koja će se baviti proizvodnjom bioetanola iz lignoceluloznih sirovina, doprineti bržem razvoju svesti o neophodnosti ove tehnologije kod nas.

Damjan radi na Tehnološkom fakultetu kao istraživač pripravnik, ali je i ranije učestvovao u brojnim promotivnim aktivnostima svog fakuteta: na sajmovima obrazovanja, Festivalu nauke, držao naučno-popularna predavanja.

– Srbija ima ogroman potencijal mladih mozgova, ali, nažalost, ne ulaže se dovoljno u njih. Trebalo bi da ih pokreće sigurnost radnog mesta nakon završenih osnovnih studija, međutim, to nije slučaj pa odlaze u inostranstvo, gde su dočekani raširenih ruku. Napolju se zna da se ulaganjem u visokoobrazovani kadar – ulaže i u društvo. Žalosno je to što stvaramo vrhunske stručnjake pa im dozvoljavamo da odu. Ne razumem činjenicu da ne postoji budžet za doktorske studije- ističe Damjan.

Iskreno kaže da je i sam planirao da ode odavde, ali su mu ljudi s Tehnološkog fakulteta izašli u susret, pa pošto bi voleo da ostane da radi u Srbiji, prihvatio je njihovu ponudu. Jedino što ga brine u ovom trenutku je da li će država trajno rešiti i osigurati budžetsko finansiranje najboljih doktoranata.

Između ostalih priznanja, Damjan je jedan od samo deset studenata koji godišnje dobijaju nagradu „Prof. dr Vojislav K. Stojanović“, osvojio je prestižnu stipendiju Erste banke, kao i niz drugih i sva priznanja koja je osvojio su mu podjednako draga.

- Srećan sam što ima ljudi i organizacija koji žele da nagrade naš trud i rad, i da nam pomognu da lakše završimo školovanje i dostignemo krajnje željene ciljeve – naglašava da mu je životni moto da uvek treba težiti ka zlatnom cilju i otkriva nam svoje dalje planove.– Sledeći cilj je završetak doktorskih studija, iako sam ih tek započeo, a usput bih voleo da upoznam što više ljudi koji se bave istim stvarima kao ja, bilo na nekim naučnim skupovima, zajedničkim projektima i ispitivanjima u zemlji ili inostranstvu. Naravno da bih voleo da ostanem da radim u Srbiji i da jednog dana prenosim svoje znanje i iskustvo mlađim kolegama – podvlači on.

Vesna Vukojev

Dobar i u sportu

Pored ostvarenih vrhunskih rezultata na studijama i naučnoistraživačkom radu, Damjan se aktivno bavi odbojkom a leti drži i školu plivanja.

– Sport mi je oduvek bio veoma bitan deo života. I kada sam počeo da studiram, uvek sam nalazio vreme za sportske aktivnosti. Smatram da bi svi trebalo nečim da se bave jer bi tada sigurno bili zdraviji, srećniji, osećali bi se ispunjenije i lakše bi pristupali problemima koje im donose studije, posao, život – preporučuje svoje iskustvo Damjan.