Trenutno možeš da pogledaš univerzitete i fakultete u Srbiji.
Vrhunski akademci u raljama lošeg sistema!
(Dnevnik) - Na vama, studentima, je da dobro učite, redovno polažete ispite, a država će se pobrinuti da najboljima plati školovanje... Ovakva i slična obećanja i verbalna podrška
našoj mladoj pameti, nezaobilazni su mobilijar prigodničarskih govora resornog i drugih ministara, a kad dođe vreme da država odreši kesu, događa se neverovatna "amnezija".
Takav je i ovogodišnji "previd" Ministarstva prosvete da se na nekim državnim fakultetima, gde je struktura studijskih programa 3+2 (akreditovana) u 2010/11. redovno školuju studenti druge godine master studija po takozvanom bolonjskom sistemu. Za najbolje među njima mora biti omogućen budžetski status, ali se odobrene budžetske kvote za ovaj stepen studija odnose isključivo na prvu godinu diplomskih-master studija, dok se druga i ne pominje.
Posledice tog "previda" najbolnije osećaju, između ostalih, studenti druge, završne, godine master studija na Ekonomskom fakultetu u Subotici i njegovom odeljenju u Novom Sadu. Oni plaćaju školarinu i sve druge troškove, a odluka Fakulteta da oslobodi školarine po deset najboljih u Subotici i Novom Sadu (zbog identičnog uspeha prilikom rangiranja, broj nagrađenih studenata je 12, odnosno 11) minimalno je ublažila jaka osećanja nepravde i odbačenosti, zbog čega je čak 124 studenta potpisalo peticiju tražeći 100 budžetskih mesta na koja imaju pravo i jedinstveno rangiranje studenata druge godine mastera u Subotici i Novom Sadu, jer je, zbog odvojenog rangiranja, raspon ocena nagrađenih u Novom Sadu od 10 do 9,88, a u Subotici od 9,63 do 9,38. U predstavci koju su uputili pokrajinskom sekretaru za obrazovanje, ministru prosvete.., pišu:
"Kao najbolji studenti, koji iza sebe imaju četiri godine marljivog rada i visoke proseke, zaslužujemo da se ispoštuju naša prava. Više od 150 nas je položilo sve ispite u roku, imao 240 ESP bodova, a oko stotinu nas ima izuzetno visok prosek ocena – iznad 9,00... Svi smo ogorčeni jer se priča da država želi da finansira master studije, a u praksi smo mi s izuzetno visokim prosekom ocena u situaciji da moramo da platimo 108.900 dinara na ime školarine, plus 28.600 dinara na ime troškova participacije za slušanje nastave u Novom Sadu.
To je gotovo 140.000 dinara za slušanje pet predmeta (koji nose 30 ESP bodova) u ovoj, školskoj 2010/11, godini... Nadamo se da je državi stalo do, zaista, najboljih studenata, i molimo vas da ova nepravilnost i nezavidna situacija u kojoj smo se našli bude razmotrena i ispravljena".
U ime svojih kolega, tročlana delagacija studenata juče je došla u redakciju našeg lista sa željom da upoznamo javnost s njihovim položajem i nepravdom koja ih je zadesila jer su jedna od "kolateralnih šteta" neregulisanog finansiranja visokog obrazovanja, neusklađenog s novim, reformisanim sistemom. Maja Firanji (prosek na prvoj godini mastera 9,75 i ostvarenih 60 ESP bodova u 2009/10), Srđan Pavlović (9,5 i 60 ESPB) i Goran Pakić (9,38 i 62 ESPB).
– U prvu godinu mastera na Ekonomskom fakultetu u 2009/10. upisano je, po konkursu, 400 studenata, procenjujemo da nas je sad na drugoj godini negde oko 300, a više od 150 nas je očistilo sve ispite, a prosek viši od devet ima oko 100 studenata. Na Odeljenju u Novom Sadu ima nas 75 s prosekom većim od devet, a u Subotici oko 25, i smatramo da s takvim prosekom svi zaslužujemo budžetski status – kaže Srđan, i objašnjava da je Fakultet omogućio da se školarina plati u devet rata od po 12.100 dinara, te da su svi akademci morali o tome da potpišu "ugovor o načinu plaćanja školarine za drugu godinu diplomskih-master studija" s Ekonomskim fakultetom.
Na ovom državnom fakultetu veliki je broj odličnih studenata i na osnovnim i na master studijama, a mnogi su ostali ispod takozvane budžetske crte. Fakultet će za određeni broj platiti školarinu, ali ovde smo suočeni s nonsensom da je "preterani broj" odličnih studenata svojevrsni balast. Teške tranzicione boljke, haotičnost u finasiranju, neprecizna regulativa i nedostatak državne strategije u visokom obrazovanju prelamaju se preko leđa studenata i njihovih roditelja.
V. Čekić